Rođen: 1986., Bosna i Hercegovina
Profesija: Dokumentarni fotograf
Živi i radi u: Novi Sad, Srbija
Samo ime – Ugljevik (nastalo od riječi „ugalj“) jasno definira grad nastao uz rudnik. Zamišljen kao “savršeno mjesto” u kojem će svi imati iste kuće, isti posao, isti životni standard – ukratko, mjesto u kojem će svi biti jednako sretni i uspješni. Komunistički idealizam u socijalističkoj praksi.
I neko vrijeme činilo se da funkcionira; sve je izgledalo moguće. Ali stvarnost uvijek dolazi iznenada i bez najave, spremna srušiti ono što se činilo čvrsto izgrađenim. Termoelektrana Ugljevik, jedan od najvećih proizvođača električne energije u Bosni i Hercegovini, puštena je u rad 1985. godine. Za njezinu izgradnju bilo je potrebno preseliti gotovo 200 domaćinstava iz okolnih sela. Zbog potreba elektrane, ugalj se vadi iz površinskog kopa. U posljednje četiri godine, širenje rudnika dovelo je do iseljenja još pedesetak domaćinstava. Nekoliko obitelji ostalo je živjeti na svome, tik uz kop.
Bivši stanovnici i danas tuguju za svojom zavičajnom zemljom – starim dvorištima i tlom na kojem su odrasli.
Rudnik i elektrana dali su nam sve što smo imali, i uzeli sve što smo imali… Praktički smo prvi izbjeglice u Jugoslaviji – ono što nam je oduzeto ne može se usporediti s onim što ćemo možda imati kasnije.
Ali više od povijesti, ovo je priča o stalnoj promjeni – metafora za nemiran život i sudbinu ljudi ovoga kraja. Stanje trajnog prognanstva, prekidanih korijena i zanijekanog identiteta, duboko utkanih u krhko tkanje „unutarnjeg krajolika“ ljudi koji se uporno pokušavaju ukorijeniti u ovom nemirnom i nepredvidivom prostoru.
